Monopolizacija na hrvatskom tržištu

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Reklame

Tko je gazda u dvorištu mom?

Dominacija velikih tvrtki na tržištu stara je koliko i Bog i, ovaj, razmjena dobara u ljudskim društvima.  Isto tako, jednako postoji i u razvijenim zemljama čije su multinacionalke često na meti europskih regulatora kao i u državicama uronjenim u tranziciju. Proces liberalizacije tržišta teško je breme ovim potonjima s obzirom da je većina ključnih industrija (energetski sektor, pošta i telekomunikacije, vode, željeznice, šume, zrakoplovna industrija) bila i ostala u rukama državnih kompanija.

Ipak, s ulaskom u Europsku uniju neke se stvari zaista HOĆE promijeniti nabolje te je potrebno imati na umu neke krucijalne promjene koje će se dogoditi u hrvatskom gospodarstvu nakon dvije tisuće i – zamislite sada neki broj od 11 do 19 – voilà, ergo, nakon ulaska u EU.

Monopolisti su sveprisutni i kod nas, a na njihovu prisutnost toliko smo navikli da ih i ne percipiramo kao nešto štetno ali i te kako osjećamo kada nas lupe po džepu. U svjetlu silnih zahtjeva Europske komisije kada je riječ o tržišnom natjecanju, bilo bi zgodno analizirati tri hrvatska slučaja u segmentima u kojima drmaju tri velika diva. Dva se slučaja tiču onih sektora koji su bili problematični u svim zemljama članicama, a to su sektor električne energije i telekomunikacije. Prvi je slučaj naš pravi, izvorni i hrvatski. Zove se još i „kupujmo hrvatsko“. Pa, krenimo redom..

Slučaj 1: S nama kroz život i u naše novčanike

Dijagnoza: Agrokor d.d. u čijem su portfelju Konzum, potom Ledo, Mlinar, Belje, PIK Vrbovec, Tisak, Jamnica, Zvijezda i tako dalje, i tako dalje, prisutan je u maloprodaji, distribuciji, proizvodnji mesa i mesnih prerađevina, u tisku i gotovo svim drugim djelatnostima koji se dotiču hrvatskih potrošača. Udio Konzuma na maloprodajnom tržištu iznosi gotovo 40 posto, što premašuje definiciju dominantna položaja. Dominantan položaj posve je zakonit i opravdan per se. Međutim, ako je riječ o određivanju cijena, ucjeni konkurencije, nametanja nepravednih uvjeta poslovanja te sprečavanja ulaska ostalih tvrtki na tržišta, riječ je o klasičnom monopolu.

Simptomi: Kad se sve zbroji, cijene u Konzumovim trgovačkim lancima skuplje su od cijena u ostalim lancima. Posebno je problematičan odnos tvrtke prema dobavljačima. Nisu rijetke optužbe da Konzum uvjetuje prodaju hrvatskih proizvoda na svojim policama plaćanjem golemih godišnjih financijskih davanja, nemogućim maržama, rabatima i zanimljivom regulacijom obveza plaćanja. Naime, Konzum redovito svoje obveze plaća u roku od šest mjeseci i devet dana dok od svojih dobavljača zahtijevaju rok plaćanja od 35 dana. Belje, koji se nalazi u Todorićevom portfelju, ima pak prosječni rok plaćanja od preko 400 dana.
Sprečavanje ulazaka konkurenata na tržište i njihovo potkopavanje provodi se na transparentan način, a savršen primjer za to je austrijski Lidl. Da se razumijemo, Lidl je sa svojom ponudom nekvalitetne robe i spartanskim tretmanom svojih zaposlenika daleko od primjera tržišno poštena takmaca, no politika da preko 60% asortimana čine domaći proizvodi izravno pogoduje Todoriću s obzirom da ovaj u šaci ima dobavljače i da time prihod de facto, preko njegove proizvodne i distribucijske mreže, ide izravno njemu. Na kraju si je zgradil dvorac na sljemenskim padinama. Koji je, uzgred budi rečeno, niknuo nakon još jedne makinacije u zagrebačkom GUP-u čime je zelena površina pretvorena u – hotel!
Najvidljiviji simptom te bolesti je usporedba cijena u hrvatskim i slovenskim supermarketima. Iako nam je standard prilično niži nego sosedima u deželi, naše su cijene, uzimajući u obzir kupovnu moć građana, više oko 12 %.
Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN), koliko sam ja upoznata, samo je u jednom slučaju izdala negativno mišljenje i nametnula sankcije za jednu od Agrokorovih kćeri – riječ je o slučaju Tiska 2008. godine kada je izdana (simbolična) sankcija uslijed usklađivanja cijene dnevnih listova između devet novinskih nakladnika. Gotovo su svi ostali predmeti s Agrokorom kao glavnim protagonistom ocijenjene kao „dopuštene koncentracije“ koje „ne narušavaju tržišno natjecanje“. I na kraju, frapantan je manjak bilo kakvih kritičkih osvrta na Agrokor u hrvatskom dnevnom tisku (čitaj: EPH) s obzirom da su i oglašavanje i distribucija u njegovom portfelju. Logično. Uguglajte riječi „Agrokor“, „Konzum“ i „Monopol“ i rezultati će biti mizerni – ima tu, istina, materijala, ali jedino se pojedini internetski portali i forumi usude pisati nadugo i naširoko o temi. Udarni dnevni tisak stidljivo daje monopolističke natruhe, i to sporadično i u nezanimljivu kontekstu.

Terapija: uređeno tržišno natjecanje jedna je od mantri koja odzvanja briselskim hodnicima. Nedvojbeno, jedinstveno tržište pokretač je Europske unije i jedan od glavnih razloga zašto je nastala (na poticaj tadašnje vladajuće strukture u Washingtonu) bio je protok – protok robe, usluga, kapitala i radnika.
Europska komisija bespoštedna je i nemilosrdna, prava vještica, kada je riječ o utabanim korporacijama koji drže cijene visokima i drmaju svojim nišama u tržištu. Više je puta kaznila Microsoft i IBM zbog toga što svoje proizvode izbacuju na tržište tako da software bude nekompatibilan s konkurentnim proizvodima. Kako bi reagirala na situaciju na našem tržištu?
Pa, reagirala bi odmah tako što bi podigla tužbu zbog narušavanja tržišnog natjecanja. Zanimljivo je da je Hrvatska kao potpisnica Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) dužna već sada provoditi one odredbe osnivačkih ugovora koje se tiču regulacije tržišta. Bilo i ostalo mrtvo slovo na papiru jer nas nitko ne nadgleda. Još.
Ulaskom u EU Hrvatska će naprosto MORATI otvoriti svoje maloprodajno tržište većem broju trgovačkih lanaca, a zakonska i ina regulativa o postotku proizvoda na policama koji dolaze iz Hrvatske malo će se promijeniti. To ne znači da će hrvatski proizvođači ostati zakinuti jer će te iste proizvode u većem broju kupovati ekipa preko granice. Sad-zasad, Todorić je jedan od konstantnih sabotera brzog ulaska u Uniju. Jednostavnim rječnikom, iako proklamira svoj europski pohod, niti jedna njegova akvizicija nije potekla preko granica Schengena, pa tako ni od njegove kupnje slovenskog Mercatora nije bilo ništa. Krajnji rezultat za potrošača bit će: veći izbor, nagli pad cijena u maloprodaji i cijena Nutelle sličnija onoj u Sloveniji (u Mariboru staklenka od 750 grama ima cijenu 26 kn. Hrvatski ekvivalent: preko 40 kn).

Nuspojave: Agrokorov daljnji Drang nach Osten. Nakon niza akvizicija u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Makedoniji, više je puta najavljen prodor u Rusiju. Daleko od Opće uprave za tržišnu politiku i revizorskih ureda s belgijskom adresom. Ipak, to je mentalitet i okruženje u kojem se Konzum najbolje snalazi. Početna nuspojava može uključivati zatvaranje dijela trgovina u matičnoj državi i lagana selidba na istok.
Relativan uspjeh terapije potvrđuje i manjak prisutnosti tranzicijskih mogula koji su apsolvirali osnove tržišne ekonomije u kamionima koji su u ranim devedesetima prevozili devize i oružje. Nažalost, evidentna povezanost Todorića s vladajućim strukturama, bilo u Hrvatskoj, BiH ili drugdje, jamči nam da će još par generacija njegovih potomaka biti dobro osigurano. Uistinu, s nama kroz život – još dugo, dugo.